Tijela, procesi, tragovi: Ples i pokretne slike
Still Frame from the film Airport, 2017, paint on glass animation by Michaela Müller
Tri dana izlaganja, majstorskih radionica i projekcija plesnih video radova u programu Odsjeka plesa ADU‑a.
Program konferencije donosi izlaganja lokalnih i međunarodnih umjetnica, istraživačica i stručnjaka u polju plesa, filma, improvizacije, somatskog rada i produkcije. Otvarajući prostor za dijalog, razmjenu i suradnju između akademskih i umjetničkih praksi, gradi se oko sljedećih tematskih cjelina:
- ples, slika, imaginacija
- interdisciplinarnost i intermedijalna suradnja kao održivosti i pristupačnosti plesne prakse
- somatska praksa u doba vizualne dominacije
- utjelovljenje, društvene mreže i druge komunikacijske platforme – prilagodbe, novi formati, novi izazovi i nove perspektive
Popratni program uključuje projekcije plesnih video radova alumna ADU‑a.
Program
Petak, 6. studenoga
Bernadett JobbágyKada prostor postane suradnik u filmskom stvaralaštvu. Somatske perspektive koreografskog filma i stereoskopske filmske instalacije.Bernadett Jobbágy je koreografkinja, izvođačica i filmska autorica koja živi i djeluje u Budimpešti. Diplomirala je krajobraznu arhitekturu na Sveučilištu Corvinus u Budimpešti.
Što se događa kada prostoru ne pristupamo tek kao mjestu ili scenografiji za filmsko stvaralaštvo, već kao aktivnom sudioniku kreativnog procesa? Kako utjelovljena pažnja može utjecati na načine na koje se krećemo kroz prostor, kadriramo, snimamo i percipiramo prostor? Ovo izlaganje polazi od dva izrazito različita umjetnička rada nastala u okviru praktičnog doktorskog istraživanja somatskih pristupa filmskom stvaralaštvu: Kitchen (2026), koreografskog kratkog filma, i Daunce 3x (2024), stereoskopske 3D filmske instalacije.
Iako su oba rada proizašla iz bliskog odnosa s prostorom, priroda tog odnosa – kao i načini na koje je prostor oblikovao proces filmskog stvaralaštva – u svakom je od njih bila bitno drugačija. U radu Kitchen stari stambeni interijer koji je čekao obnovu postao je svojevrsnim suradnikom. Kroz improvizaciju, utjelovljeno osluškivanje te receptivan pristup materijalnim i atmosferskim kvalitetama prostora, pokret i rad kamerom razvijali su se u dijalogu s njegovim tragovima, sjećanjima i vremenskim slojevima. Umjesto nametanja unaprijed određene koreografije, dopustili smo da nas pokrene ono što je prostor u nama poticao i prizivao. U radu Daunce 3x prostornost se istražuje kroz stereoskopsko snimanje tijela u pokretu i trokanalnu instalaciju, koja gledatelja poziva na aktivniji i tjelesniji susret s pokretnim slikama. Trokutni raspored zaslona stvara imerzivnu, gotovo 360-stupanjsku prostornu konfiguraciju koja mijenja konvencionalni frontalni odnos između gledatelja i filma. Instalacija od promatrača zahtijeva kontinuirano preusmjeravanje i reorganiziranje vlastite orijentacije u prostoru, istodobno otvarajući mogućnost drukčijeg načina bivanja sa slikama – načina koji je manje usmjeren na gledanje zaslona iz fiksirane pozicije, a više na nastanjivanje prostornog i tjelesnog odnosa s umjetničkim djelom. U tom smislu, prostor se pojavljuje ne samo kao uvjet nastanka rada, već i kao nešto što se proizvodi i ponovno oblikuje kroz odnos tijela, kamere, slike i gledatelja. Oslanjajući se na kroz doktorsko istraživanje stečene uvide, kroz ova dva procesa promišljat ću somatsko filmsko stvaralaštvo kao praksu u kojoj tjelesna percepcija postaje istodobno način spoznavanja i kreativni alat. Razmatrat ću usklađivanje i ugađanje (attunement), receptivnost, intuiciju i utjelovljenu prostornu percepciju te postaviti pitanje kako različiti odnosi s prostorom mogu generirati različite načine filmskog stvaralaštva i gledateljskog iskustva. Umjesto predlaganja fiksne metode, ovo izlaganje sagledava somatsko filmsko stvaralaštvo kao relacijsku praksu: proces u kojem se autor/ica filma, tijelo, prostor, kamera, slika i gledatelj neprestano međusobno oblikuju.
Biografija
Nakon toga studirala je ples na Budimpeštanskoj akademiji suvremenog plesa. Godine 2021. završila je studij filmske montaže na Lumiere Film School u Budimpešti, a 2023. stekla je certifikat edukatorice somatskog pokreta (Somatic Movement Educator) u okviru škole The School for Body-Mind Centering®. Njezina primarna stručna i umjetnička pozadina vezana je uz pokret, a obuhvaća suvremeni ples i improvizaciju, somatske pristupe, Tai Chi i Qi Gong. Trenutačno djeluje kao nezavisna umjetnica i istraživačica, pedagoginja pokreta i filmska autorica. U svom istraživanju bavi se filmom kao utjelovljenom umjetničkom formom te somatskim mogućnostima koreografske pokretne slike.
e-mail: bernadett.jobbagy@gmail.com

Ema Crnić i Urh PircPraksa mijenjanja ulogaEma Crnić je plesna umjetnica iz Zagreba. Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika i Udruge plesnih umjetnika Hrvatske, te od 2018. godine počinje djelovati kao izvođačica, koreografkinja i istraživačica na hrvatskoj plesnoj sceni.
Plesna umjetnica Ema Crnić i snimatelj Urh Pirc, alumni Akademije dramske umjetnosti, u ovom će izlaganju predstaviti dosadašnje zajedničke projekte s posebnim naglaskom na diplomski rad Eme Crnić Pokretiranje, nastao 2024. godine na relaciji Zagreb-Antwerpen. Ova suradnja bila je poligon za testiranje i razvoj prakse zamjene uloga snimatelj-izvođač, za dijalog o njenom učinku na stvaranje umjetničkog materijala te pokušaj definiranja određenih oblika paralelne izvedbenosti (snimatelji i izvođač).
Interdisciplinarnost ovog eksperimenta svim je suradnicima omogućila detaljniji uvid u umjetnički doprinos i aktivnosti kolega uključenih u proces rada i time potaknula imaginaciju oko novih mogućih izvedbenih formata.
Biografija
Plesno obrazovanje stječe od djetinjstva u Centru Mladih Ribnjak i Školi suvremenog plesa Ane Maletić, nakon čega završava prijediplomski studij Suvremenog plesa na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu i diplomski studij plesa na Kraljevskom konzervatoriju u Antwerpenu. Surađuje s plesnim i kazališnim umjetnicima te umjetničkim organizacijama i kolektivima. Autorski rad razvija u koautorstvu i u samostalnim radovima. Zanima ju odnos tijela i kamere, izvedbenost pogleda, organizacija pažnje i timski rad. Suosnivačica je umjetničke organizacije Škvadra primarno posvećenu kreiranju site-specific izvedbi. Uz umjetnički rad djeluje kroz umjetničke i društvene inicijative: članica je upravnog odbora UPUH-a te improvizacijske platforme u nastajanju Sauna.
Urh Pirc (1999.) je rođen u Ljubljani. Završio je prijediplomski studij snimanja na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu (2023.). Kao direktor fotografije sudjelovao je na igranim i dokumentarnim projektima prikazanima na festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu. Prošle godine Udruga filmskih snimatelja Slovenije dodjeljuje mu nagradu za najbolju fotografiju u kategoriji studentskih filmova za film 'Grčke marelice'. Kao snimatelj sudjeluje na plesnim izvedbenim projektima: plesni film za izvedbu UO Škvadra Prve 3 (2022), video materijal za projekt Filipe Bavčević Stage B (2023), sudjeluje u umjetničkom istraživanju Eme Crnić Pokretiranje (2024) i snima video za izvedbu Margarete Sinković Kiša koja ne pada ni na koga (2025).
- Projekcije plesnih video radova alumna ADU
Subota, 7. studenoga
Michaela MüllerO efemernosti pokretnih slika i plešućih tijela. Gdje se susreću ples i animacija.Michaela Müller je animatorica poznata po tehnici animacije slikanjem na staklu. Njezini kratkometražni animirani filmovi Airport (2017) i Miramare (2010) stekli su međunarodno priznanje, prikazivani su na festivalima diljem svijeta i osvojili brojne nagrade.
Portret: D-J Stieger
Tijelo koje pleše kreće se fluidno, dok animator/ica, sjedeći, osmišljava pokret i stvarajući ga kadar po kadar, pri čemu se svaki kadar neznatno razlikuje od prethodnoga. Kada se kadrovi reproduciraju jedan za drugim, stvaraju iluziju pokreta – zahvaljujući upravo tim malim razlikama između svakoga pojedinog kadra i onoga koji mu prethodi. Čini se da ples i animacija posežu za istim tajnama pokreta, iako im pristupaju na različite načine.
Interes animatora i animatorica za ples i plesače prisutna je od samih početaka ovog medija. Iz perspektive animatorice koja je i sama fascinirana plesom, Michaela Müller predstavlja putovanje kroz povijest animacije te prikazuje primjere filmova i izvedbi koji povezuju ples i animaciju.
Biografija
Diplomirala je Animaciju i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Njezin umjetnički izraz spaja fluidne, ručno oslikane prizore s izražajnim pripovijedanjem, često istražujući teme pokreta, migracija i ljudske povezanosti. Uz filmsko stvaralaštvo, bavi se i multimedijskim izvedbama koje povezuju ples i animaciju uživo, stvarajući imerzivna iskustva. Njezini se radovi često predstavljaju na izložbama. Michaela Müller bila je članica žirija međunarodnih filmskih festivala te je održala niz majstorskih radionica na festivalima i sveučilištima. Predavala je animaciju na Sveučilištu umjetnosti u Zürichu (ZHdK). Njezin najnoviji projekt animirani je dokumentarni film temeljen na životnoj priči njezine suradnice i korežiserke, vizualne antropologinje Darcy Alexandre. Premijera filma očekuje se 2027. godine.
Poveznice
Olive BieringaVideo, percepcija, stvaranje plesa i etička relacionalnostOlive Bieringa djeluje na sjecištu kreativne prakse i pedagogije u području plesa, izvedbe, somatike i medija. Diplomirala je ples na European Dance Development Center u Nizozemskoj te stekla titulu magistre umjetnosti (MFA) iz područja izvedbe i novih medija na Long Island University u Brooklynu, New York.
Ovo izlaganje promišlja ulogu videa u razvoju moje koreografske prakse – od studijskog istraživanja i dokumentiranja proba, preko plesnih filmova i videoinstalacija do velikih projekcija u izvedbama te sadržaja namijenjenog digitalnim platformama i društvenim mrežama. Istražujem na koje načine koreografija može njegovati oblike pažnje utemeljene na utjelovljenoj percepciji, umjesto na dominaciji vizualnog. Polazeći od kompozicijske prakse Tuning Scores Lise Nelson te Body-Mind Centering® pristupa Bonnie Bainbridge Cohen, razmatram kako je naše razumijevanje svijeta ukorijenjeno u pokretu i cjelokupnom spektru osjetilnog iskustva, prije nego što se ono organizira i razumije putem vida.
Oslanjajući se na gotovo tri desetljeća rada, govorit ću o tome kako nam je rad s kamerom omogućio izlazak izvan konvencionalnih izvedbenih prostora i stvaranje plesa u udaljenim krajolicima, urbanim okruženjima i javnim prostorima, uključujući i javnu televiziju. Razmotrit ću na koje načine kontekst, posredovanje i kamera oblikuju odnose između izvođača, publike i mjesta. U vremenu u kojem mobilni telefoni sve više posreduju u našim susretima, postavljam i pitanje što postaje moguće kada se susretnemo izravno, dijeleći vrijeme, pažnju i utjelovljenu prisutnost bez zaslona.
Biografija
Doktorandica je na Uniarts Helsinki, a njezino istraživanje polazi od pitanja: Kako ekosomatska koreografija potiče utjelovljenu etičku relacionalnost? Certificirana je terapeutkinja pokretom (ISMETA), edukatorica razvojnog pokreta (Infant Developmental Movement Educator®) te učiteljica Body-Mind Centering® pristupa i voditeljica programa Somatic Education Australasia. Godine 1998. u San Franciscu je zajedno s Ottom Ramstadom (SAD) osnovala BodyCartography. Umjetnički i edukativni rad kolektiva BodyCartography razvija alate za kolektivnu evoluciju u trenutku planetarne krize. Kroz somatsku, plesnu, koreografsku i kustosku praksu razvijamo rezonantne, relacijske i regenerativne pristupe koji podržavaju vitalnu materijalnost tijela i uma te svijeta više-od-ljudskog.
Dr. Katrina McPhersonRadikalno: ritual, ponavljanje i rezonancija u eksperimentalnoj praksi plesnog filmaKatrina McPherson nagrađivana je interdisciplinarna umjetnica koja djeluje na sjecištu izvedbenih umjetnosti i pokretne slike. Njezina praksa obuhvaća autorski film, instalacije, dokumentarni film i izvedbene kontekste uživo.
U ovom novom izlaganju, koristeći primjere plesnih filmova koje sam režirala, predstavit ću metode kojima nastojim pozvati publiku na intimne susrete s ljudskom prisutnošću u određenom prostoru. U srži moje umjetničke prakse predanost je stvaranju snažnih, emocionalnih radova koji snažno odjekuju u publici. Zanima me i istraživanje načina na koje eksperimentalna forma može ostati pristupačna – pozivajući gledatelje na intimne susrete s ranjivošću, prisutnošću i okolišem, istodobno propitujući konvencionalne strukture.
Na taj način rad nastoji povezati promjenjive narative prirodnog svijeta s dirljivošću ljudskih odnosa te istaknuti značenje tih poveznica dok se suočavamo s globalnim i osobnim izazovima suvremenog života. U središtu izlaganja bit će Moving Through The Frame, moj najnoviji projekt plesnog filma koji je trenutačno u procesu nastajanja, a razvijam ga u suradnji s umjetnicima improvizacije Kirstie Simson i Charliejem Brittainom.
Biografija
Razvila je inovativan umjetnički jezik koji proširuje načine na koje doživljavamo pokret, vrijeme i prostor, oslanjajući se na utjelovljenu kinematografiju, improvizaciju i rigorozne strukturne postupke. Tijekom više od 35 godina umjetničkog djelovanja, iz svoje baze u Škotskoj, režirala je niz radova u suradnji s izvođačima, koreografima, skladateljima i umjetničkim kolektivima koji su predstavljeni na festivalima, u galerijama i na umjetničkim pozornicama diljem svijeta, a zastupljeni su i u zbirkama i arhivima, poput LUX Artists’ Moving Image i Routledge’s Online Performance. Tijekom 15 godina Katrina je bila redateljica umjetničkih programa za televiziju, stvarajući filmove za BBC, Scottish Television, ITV i Channel Four. Godine 2020. primila je nagradu za životno djelo na festivalu Dance Camera West u Los Angelesu, a 2022. počasnu nagradu festivala plesnog filma Choreoscope u Barceloni. Dobitnica je i nagrade Creative Scotland (2002.). Njezini su filmovi prikazani u brojnim međunarodnim retrospektivama, među kojima je najnovija održana na festivalu Jumping Frames u Hong Kongu u studenome 2025. Katrina je autorica knjige Making Video Dance: A Step-by-Step Guide to Creating Dance for the Screen, koju je Routledge prvi put objavio 2006., a drugo izdanje objavljeno je 2019. Trenutačno piše treće izdanje, čiji je izlazak planiran za početak 2027. Kao tražena predavačica i mentorica, intenzivno se bavi podučavanjem te je diljem svijeta pokrenula i vodila brojne radionice, edukacijske programe i simpozije. Trenutačno vodi studijski program MA Screendance na London Contemporary Dance School te mentorira doktorande na toj ustanovi i na University of the Arts London.
- Projekcije plesnih video radova alumna ADU
Olive BieringaUnderseeingBiografija uz izlaganjeNaša osjetila započinju kao urođeni potencijal, a oblikuju se kroz iskustvo, interakciju i podražaje. Dok dodir i pokret osjeća čitavo tijelo, vid, sluh, okus i njuh smješteni su prvenstveno u području glave. Osjetila nas povezuju s našim unutarnjim svijetom te s okolinom koja nas neposredno okružuje.
Na ovoj radionici istraživat ćemo razvoj i međudjelovanje naših osjetila. Kroz vođene plesne zadatke eksperimentirat ćemo sa stvaranjem i komponiranjem polazeći od cjelokupnog spektra osjetilnog iskustva, nadilazeći pritom primat vida kako bismo kroz tijelo otkrili nove načine opažanja, stvaranja i uspostavljanja odnosa.
Radionica je otvorena sudionicima različitih iskustava i predznanja. Broj mjesta je ograničen; prijave se primaju redoslijedom javljanja na odsjekplesa@adu.hr.
Nedjelja, 8. studenoga
Dr. Katrina McPhersonKretanje kroz kadar – razvoj utjelovljene prakse plesnog filmaBiografija uz izlaganjePolazeći od okvira 'osnaženi izvođač – utjelovljena kamera – empatični gledatelj', radionica će ponuditi polazišta i alate za razvoj screendance prakse. Radionica je otvorena sudionicima različitih iskustava i predznanja. Molimo da ponesete udobnu odjeću za kretanje te kameru ili mobitel za snimanje.
Broj mjesta je ograničen; prijave se primaju redoslijedom javljanja na odsjekplesa@adu.hr.
Julie CharrierOd video plesova do proširene stvarnosti (XR)Julie Charrier plesom se bavi gotovo svakodnevno od četvrte do dvadesete godine, a zatim na CNDC-u (Nacionalnom centru za suvremeni ples) otkriva da se pokret može ostvarivati i na druge načine, a ne samo plesom.
Ples je prije svega umjetnost usmene tradicije koja se prenosi s tijela na tijelo. Razvijene su brojne tehnike plesne notacije, no posljednjih je stotinjak godina pokretna slika najveći saveznik plesa. Taj nerazdvojni dvojac razvijao se usporedno s tehnološkim i društvenim promjenama te iznova oblikovao načine zapisivanja, dramaturgije i forme. U doba proširene stvarnosti i društvenih mreža, kako naša tijela i slike mogu stvarati, producirati i prenositi nove narative i nove prakse kojima svjedočimo svijetu i izražavamo ono što trenutačno proživljavamo?
Iz perspektive svojega profesionalnog djelovanja u Francuskoj predstavit ću ključne projekte u kojima sam sudjelovala: plesne filmove i snimke izvedbi uživo za televizijsku postaju ARTE, sedmogodišnji projekt digitalizacije plesne arhivske građe koji sam vodila za Ministarstvo kulture, pokretanje besplatnih, kuriranih platformi numeridanse.tv i 30ansdanse.fr, ulogu proširene (XR) i virtualne stvarnosti (VR) u koreografskom stvaralaštvu te važnost plesa u sadržajima na društvenim mrežama.
Biografija
Potom završava diplomski studij filma, osobito motivirana interesom za plesne filmove. Profesionalni put nastavlja kroz produkciju dokumentarnih filmova i snimaka izvedbi uživo, ponajprije iz područja suvremenog plesa, surađujući s brojnim produkcijskim kućama. Kao savjetnica, a potom kolumnistica i redateljica, sudjelovala je u nastanku i razvoju platforme Numeridanse. Za Udrugu nacionalnih koreografskih centara (ACCN) i Ministarstvo kulture, odnosno Upravu za ples, koordinira digitalizaciju francuske koreografske baštine te pokreće mrežnu stranicu 30ansdanse.fr. Zadužena je za umjetničko vodstvo i produkciju zbirke projekata virtualne stvarnosti Histoires d’espaces, nastale za festivale u Aix-en-Provenceu i Avignonu, kao i za produkciju pojedinih epizoda. S Yvanom Schreckom producira i korežira dokumentarni film Nous, la danse u trajanju od 52 minute, koji tijekom jedne godine prati studente CNDC-a. Razvija i producira projekte u javnom prostoru u kojima izvedba poetizira svakodnevicu, potiče kreativnost, ističe pojedine gradske četvrti i arhitekturu te otkriva pokrete svih ljudi.
Dr. Zrinka UžbinecSuspendirana slikaZrinka Užbinec pleše i radi s koreografijom, oblikujući je kroz različite medije i materijale. Često bira suradničke projekte te istražuje emancipacijske potencijale plesnog tijela.
Izlaganje polazi od metode razvijene unutar doktorskog istraživanja Moving Between Cuteness and Violence: A Choreographic Investigation. U tom se istraživanju koriste koreografske vinjete kao odgovori na ono što je pročitano, gledano, osjećano ili opaženo. Pojavljuju se kroz različite medije: ples, video, crtež, fotografiju, tekst i partituru te, umjesto da služe kao dokumentacija ili ilustracija istraživanja, djeluju kao način koreografskog mišljenja i kritičkog odgovora.
Kroz nekoliko primjera video-vinjeta, izlaganje će pitati što se događa kada pokretna slika nije samo zapis plesa, nego postaje prostor i materijal koreografskog mišljenja. Poseban naglasak bit će na postupcima i slojevima prevođenja između slike i pokreta, na ponavljanju, usporavanju i prekidu te na ideji suspenzije slike: zadržavanju slike u stanju nedovršenosti, odgode i višeznačnosti. Na primjerima vinjeta Heidi, Diminutive i Tongue-in-(pinched)-cheek razmotrit ću kako video može služiti kao alat za koreografsku refleksiju te kako koreografija može djelovati kroz različite medije.
Biografija
U svom radu koreografiju koristi kao način mišljenja, istraživanja i stvaranja odnosa, kroz ples, tekst, video, crtež, objekte i druge materijale. Završila je MA studij koreografije i izvedbenih praksi na Sveučilištu JLU u Gießenu te practice research doktorat na C-DaRE-u (Centre for Dance Research), Coventry University. Njezino doktorsko istraživanje Moving Between Cuteness and Violence: A Choreographic Investigation bavi se odnosom slatkosti i nasilja te metastabilnošću koreografije. Rado vodi radionice koje preispituju ples i koreografiju kao disciplinarne vještine. Nosi zvanje docentice na Odsjeku plesa Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje povremeno predaje kao gošća.
Dr. sc. Višnja PentićKoreografiranje kadra – filmski tabloVišnja Pentić rođena je 1982. u Splitu. Diplomirala je komparativnu književnost i engleski jezik na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te doktorirala filmologiju na istom fakultetu.
Portret: Ivan Posavec
Tema izlaganja je samosvjesno korištenje tablo-stila kao prikazivačke strategije u suvremenom hrvatskom filmu. Kao studije slučaja bit će korištena dva recentna višestruko nagrađivana ostvarenja, kratkometražni igrani film Niska trava Davida Gaše (2023) koji prikazuje opresivnu monotoniju odrastanja u provinciji te dugometražni film Sigurno mjesto (2022) Juraja Lerotića koji tematizira sljepoću državnih aparata za mentalno i emotivno krhka stanja pojedinaca. Filmove povezuje idiosinkratičan filmski jezik zasnovan na strogo formaliziranim statičnim kadrovima dugog trajanja u kojima se kroz naglašeno geometrijske kompozicije razvija emotivna plastičnost i dinamika s ciljem što uvjerljivijeg prijenosa emocija nelagode, nepripadanja i nesnalaženja koje proživljavaju likove.
Postupak se temelji na naglašavanju specifične tenzije upisane u logiku pokretnih slika kao medija kojim se uokviruje kretanje, a čije značenje biva usložnjeno prema principu kumulativne međuovisnosti svih kadrova. Izlaganje će se temeljiti na dubinskoj analizi odabranih kadrova-tabloa iz navedenih filmova koja će poslužiti kao polazište za postavljanje teorijskih hipoteza o odnosnu okvira, kretanja i dvodimenzionalne površine filmske slike.
Biografija
Predaje filmološke kolegije na Akademiji dramske umjetnosti i Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u znanstveno-nastavnom zvanju docentice. Dobitnica je strukovne nagrade Vladimir Vuković za najbolju novu filmsku kritičarku 2012. i godišnje nagrade Vladimir Vuković za najbolju filmsku kritičarku 2016. U izdanju Disputa 2023. objavila je knjigu Prozori – ogledi iz filmske stvarnosti o hrvatskim kratkometražnim filmovima nastalima u drugoj polovici 20. stoljeća, a 2026. izlazi joj filmološka knjiga Geste iskupljenja – igranofilmska poetika Kuće na pijesku Ivana Martinca.
Poveznice
Sveučilište u Zagrebu













